Voda se tlačila u rezervoar Žbevnica, tunelske izvedbe. Iz ovog rezervoara voda je gravitacijom, posredstvom nekoliko drugih rezervoara, tekla do potrošnih mjesta, od Hrpelje - Kozine pa sve do Klane i Mučića. Osim vojske, iz tog su sistema vodu dobila i sva mjesta kroz ili pored kojih je prolazio glavni cjevovod. Grad Buzet priključen je na sistem Istarskog vodovoda još 28. listopada 1933. godine, ali je potpuna rekonstrukcija i proširenje mreže dovršeno 11. srpnja 1935. godine. Dana 15. kolovoza 1937. godine završen je ogranak za opskrbu vodom Savudrije. Do početka drugog svjetskog rata, od značajnih mjesta još su dobili vodu Poreč, Pazin i Motovun, odnosno projektirana mreža lijevo od rijeke Mirne. Opskrbiti vodom grad Pazin bilo je teže, jer se voda iz rezervoara Medici nije mogla dovesti gravitacijom. U Karojbi je izgrađena crpna stanica, koja se napaja iz rezervoara Šubjente, a tlači vodu u rezervoar Brigi, iz kojega gravitacionim cjevovodom voda stiže do grada Pazina.
Crpna stanica Karojba puštena je u pogon 1940. godine. Intenzivan razvoj turističke privrede u priobalnim područjima (Poreč, Vrsar, Umag, Novigrad, Rovinj) uzrokuje sve veću potrošnju pitke vode u ljetnoj sezoni, pa ubrzo voda predstavlja kočnicu daljnjeg bržeg razvoja turizma u tim područjima. Godine 1963. počinje se s izradom idejne studije za izgradnju skupnih uređaja vodovoda Gradole u dolini rijeke Mirne. Investitor za gradnju vodovoda Gradole bio je "Istarski vodovod", a suinvestitori "Rižanski vodovod" Koper i "Vodovod" Pula. Ugovoreni odnosi korištenja vode 500:300:200 l/s predstavljaju osnovni omjer za utvrđivanje financijskog udjela u zajedničko ulaganje između investitora i suinvestitora. Zaključivanjem ugovora o ujedinjavanju sredstava radi zajedničkog ulaganja u izgradnju novog interkomunalnog vodovoda Gradole 26. travnja 1967. započeta je njegova gradnja. Zbog potreba turizma, preko doline Mirne izgrađen privremeni cjevovod i montiran provizorno prvi pomoćni mali crpni agregat kapaciteta svega 45 l/s, preko kojeg su bez pročišćavanja već od mjeseca srpnja 1969. godine isporučivane prve količine vode iz izvora Gradole potrošačima u Novigradu i Poreču. Vodu iz izvora Gradole počeli su koristiti 1970. godine Portorož, Piran, Umag i Rovinj, 1975. godine Pula i 1984. godine Koper. Prve količine pročišćene pitke vode iz izvora Gradole (do 500 l/s) isporučene su potrošačima 1973. godine. Premda uređaji za pročišćavanje za preostalih 500 l/s još nisu dovršeni (druga faza izgradnje), u ljetnim mjesecima u špici sezone iz izvora Gradole isporučuje se potrošačima i preko 1000 l/s.